.

.

.

Muzej kralja Nikole osnovan je 1926. godine u rezidenciji posljednjeg crnogorskog vladara Nikole I Petrovića Njegoša, kao produžetak tradicije sabiranja i brižljivog čuvanja materijalnih dokaza crnogorske prošlosti. Gradnja objekta započeta 1863, završena je oko 1867. godine. Međutim, pouzdano se zna da je prvobitna namjena objekta bila predviđena za smještaj udovice i kćerke knjaza Danila. Nakon Darinkinog odlaska iz Crne Gore, ovo zdanje dobija novu funkciju. U novi “palac”, kako su ga zvali Crnogorci,  preselili su se, iz Biljarde, članovi vladajuće kuće.

                              

        Plan postavke:

                     1. Kraljeva radna soba

                      2. Velika odžaklija

                      3, 4, 5 i 6 dvorska biblioteka

                      7. Indonežanski salon 

                      8. Venecijanski salon

                      9. Svečana trpezarija

                    10. Porodična trpezarija

                    11. Kraljev prijemni salon

                    12. Diplomatski salon

                    13. Kraljičin prijemni salon

                    14. Kraljeva spavaća soba

                    15. Čajni salon

                    16. Kraljičina spavaća soba

                    17. Soba princeze Ksenije

                    18. Soba princeze Vjere

                    19. Muzički salon

 ..

Vladarska rezidencija je tokom svog postojanja pretrpjela niz značajnih rekonstrukcija. Posljednje prepravke izvršene su uoči proslave zlatnog jubileja 1910. godine, kada je zgrada dobila konačan izgled.

Novoosnovani Državni muzej (danas Muzej kralja Nikole) sabrao je u svoje fondove materijal Vojnog i Narodnog muzeja, institucija formiranih u XIX vijeku, kao i sav sačuvan inventar iz crnogorskih dinastičkih rezidencija. Tako je od samog početka njegovog djelovanja sakupljen na jednom mjestu najznačajniji muzejski materijal za crnogorsku političku, vojnu i kulturnu istoriju, koji kontinuirano i kompleksno prati nacionalne državotvorne tokove, od srednjovjekovnih početaka do 1918. godine, kada Crna Gora kao samostalna država nestaje sa političke mape Evrope. 

.

  

      

.

Hodnik  i  kraljeva radna soba

.

Stalna postavka Muzeja koncipirana je kao rekonstrukcija enterijera vladarske rezidencije uz fragmentarne prikaze crnogorske prošlosti u onim prostorima, gdje je nedostajao autentičan materijal za obnovu dvorskog ambijenta  (kabinet i odžaklija). U mnoštvu raznovrsnog muzejskog materijala, izdvajaju se kolekcije: oružja (trofejno i paradno), odlikovanja (crnogorska i strana), zastava (crnogorske i turske), plaketa, grbova, pečata, fotografija, arheološka, numizmatička, umjetnička, etnografska i zbirka primjenjene umjetnosti. Sačuvani su takođe dvorska biblioteka i arhiv.

.

 

      

 .

"Velika odžaklija"

Sedmi vladar Nikola I (1860-1918), umom i snagom vizionara, ostavio je  neizbrisiv trag u istoriji Crne Gore, ispisujući njene najznačajnije stranice. Svojom snažnom ličnošću, državničkom mudrošću i diplomatskim sposobnostima, uspio je da, za 58 godina koliko je bio na tronu, modernizuje crnogorsko društvo i državu. Njegova epoha, obilježena kao najdinamičnija i najsloženija, Crnoj Gori je dala međunarodno priznanje (1878) i veliki ugled kod južnoslovenskih i balkanskih naroda. Nikola I je podizao škole, kulturne institucije (pozorište, čitaonica, biblioteka, muzej), uspostavio telegrafski i telefonski saobraćaj, ostvario napredak u poljoprivredi, trgovini i zanatstvu, gradio kolske puteve, dovodio umne i sposobne ljude sa strane, što je značajno uticalo na nivo kulture i duhovnog života uopšte. Umro je u izgnanstvu, detronizovan,  bez prava na povratak u zemlju, 1. marta 1921. godine u Kap Antibu (Francuska).  Zemni ostaci crnogorskog vladarskog para i njihovih kćerki, princeza Ksenije i Vjere, iz Ruske pravoslavne crkve u San Remu, preneseni su poslije 68 godina boravka u tuđini, i pohranjeni 1. oktobra 1989, u Dvorskoj kapeli na Ćipuru.

.

 

      

.

Oružje iz dvorske zbirke

 .

Posebnu vrijednost Muzeja predstavljaju ratni trofeji (oružje, zastave, odlikovanja), sticani u nepoštednoj borbi sa daleko brojnijim i bolje opremljenim neprijateljem, u borbi za opstanak, vođenoj neprekidno skoro pet stoljeća. Zbirka zanatskog oružja predstavlja jednu od najvrijednijih i najbogatijih kolekcija na južnoslavenskim prostorima. Dolazak turskih jedinica iz raznih krajeva Otomanskog carstva, koje se prostiralo na gotovo tri kontinenta, obezbijedio je Muzeju rijetke primjerke oružja karakterističnog za određena geografska područja, nastalog u poznatim turskim radionicama. Na pojedinim primjercima ispisani su tekstovi iz Kurana, imena vlasnika ili, pak, majstora. Raskošni komadi oružja pripadali su turskim vojnim zapovjednicima, muširima i seraskerima, koji su predvodili pohode na Crnu Goru. Pored trofejnog, zbirka posjeduje i vrijedne primjerke ličnog oružja kralja Nikole, koje je crnogorski suveren dobio na poklon od moćnih evropskih imperatora. Izložene su sablje ruskih careva Aleksandra II i Aleksandra III, mač pruskog kralja Fridriha Vilhelma III sa njegovim testamentom, izgraviranim goticom sa obje strane sječiva, sablja turskog sultana Abdul Hamida, kao i sablje koje su mu, povodom zlatnog jubileja 1910. godine, poklonili crnogorski oficiri i iseljenici (Paštrovići) iz Amerike.

.

 

 

                                                 

      Dio zbirke vladarskih odlikovanja  

.

Kolekcija vladarskih odlikovanja Muzeja kralja Nikole, po svom značaju, može se porediti sa najvažnijim evropskim zbirkama. Štoviše, po mišljenju nekih falerista ne zaostaje za  kolekcijama Ermitaža u Petersburgu i Istorijskog muzeja u Beču. Posebnu vrijednost  predstavljaju odlikovanja vezana za istaknute crnogorske ličnosti. Riječ je o odličjima najvišeg ranga, koje su evropski suvereni, različitim povodima i u različitim prilikama, dodjeljivali članovima dinastije Petrović Njegoš i brojnim ličnostima iz crnogorske političke i kulturne istorije. Ordeni, specijalne izrade od plemenitih metala, optočeni dragim kamenjem, rađeni  su u najpoznatijim evropskim medaljerskim i juvelirskim radionicama u Beču, Rimu, Parizu...  

.

sljedeća strana >>>  1/2/3/4