Crnogorci su u dugotrajnim i žestokim sukobima sa Turcima zaplijenili i znatan broj turskih vojnih zastava. Od kraja XVIII stoljeća zaplijenjene zastave donosile su se na Cetinje kao dragocjeni ratni trofeji. Mnogi savremenici vladika Petra Prvog i Petra Drugog, pružaju zanimljiva svjedočanstva o respektu i tretmanu koji im je ukazivan. Današnja muzejska kolekcija,  najveća na Balkanu i jedna od većih u svijetu, ima izuzetan i višestruk značaj u kulturno-istorijskoj baštini Crne Gore. Sadrži 44 turska barjaka, krvlju stečena na ratištima, u borbi na život i smrt. Sačuvane  su zastave svih turskih vojnih formacija, regularnih i neregularnih, i sa svih prostora tada ogromne Otomanske imperije. Među njima, svakako, treba apostrofirati zelene Prorokove zastave, pod kojima su se okupljali vjernici prilikom odlaska u sveti rat (džihad) u odbrani islama, i muširske (maršalske), turskih vojnih zapovjednika.

.

Crnogorski  i zaplijenjeni turski vojni barjaci izloženi u "velikoj odžakliji"  i  crnogorski novac "Perper"

Muzej raspolaže i sa kolekcijom crnogorskih ratnih zastava (alaj barjak i četna), koje se počinju pohranjivati tek od bitke na Grahovcu (1858). Kontinuitet državnih simbola Crne Gore može se pratiti na osnovu sačuvanih primjeraka dvorske i državne zastave. Dvoglavi orao i lav, preuzeti od Vizantije i Venecije, glavna su državna obilježja

Pokušavajući da se otrgne od ekonomske zavisnosti susjednih zemalja, crnogorski suveren je odlučio da  kuje  vlastiti novac (1906), čija je izrada povjerena austrijskim kovnicama. Novac se radio u bronzi, niklu, srebru i zlatu. Zbog male emisije numizmatički je cijenjen, a apoeni od 100 perpera u zlatu predstavljaju pravi raritet. Emisija sa naznakom “Knjaževina” rađena je u 300 primjeraka, da bi  povodom jubilarnih svečanosti 1910. godine, Ministarstvo finansija pustilo “u tečaj još i sljedeću količinu jubilarnog zlatnog novca: 500 komada po 100 perpera…”

Muzejska postavka takođe raspolaže zbirkom crnogorskih poštanskih maraka, koje su emitovane u periodu od 1874. do kraja prvog svjetskog rata.

.

Crnogorske poštanske marke

.

Dvorska biblioteka, začeta krajem XVIII vijeka, sistematski i znalački je dopunjavana do 1916. godine. Ovaj izuzetno bogat fond – više od 10 000 primjeraka – danas čini sastavni dio muzejske ekspozicije. Pored beletristike, bogato su zastupljena područja društvenih i egzaktnih nauka na svim velikim svjetskim jezicima. Ovdje su i izuzetno vrijedni primjerci unikatnih starih knjiga, raznih izdanja evropskih akademija, bibliofilski rariteti sa ličnim posvetama autora i editora, urađenih u raskošnim i luksuznim, vantiražnim povezima. Tako je sultan poslao knjaginji Mileni luksuzni album Carigrada u srebru (Prinovljeni rukopisi - poslata pisma, f. XXXI,  br.dok.189 od 24. septembra 1883)

.

.

Dvorska biblioteka: Oktoih i povelja povodom 400 godina Obodske štamparije

.

Izloženi su najstariji  primjerci inkunabula iz Crnojevića štamparije: Oktoih Osmoglasnik štampan na Cetinju 1493. (prva štampana knjiga kod južnih Slovena) i jedna stranica ilustrovane knjige Oktoiha Petoglasnika, nažalost, nije nigdje u cjelosti sačuvana (prva ćirilska knjiga sa ilustracijama). Crnogorske inkunabule odlikuju se ljepotom i raskošnom dotjeranošću, velikim brojem inicijala, zastavica i ilustracija, što potvrđuje finoću izrade i tehničko savršenstvo prve državne štamparije u svijetu, koja je kao “kovnica novog oružja” snažno uticala na duhovnost Crnogoraca u narednim vijekovima. Na izložbi u Majncu 1908, posvećenoj starim štampanim knjigama, Oktoih je proglašen biserom izložbe, privlačeći pažnju poznatih  svjetskih naučnika.  

.

.

Albumi izloženi u dvorskoj biblioteci

.

Muzej kralja Nikole raspolaže i sa izuzetno vrijednim arhivalijama (preko 100 hiljada dokumenata, raznih spisa, akata i pisama). Arhivska građa obuhvata period od početka XIII stoljeća do postojanja samostalne crnogorske države (1916). Poput  ostalih muzejskih kolekcija, ni ona nije bila pošteđena uništavanja i raznošenja. Još je vladika Petar II, sa gorčinom isticao, kako su u «nedostatku hartije često puta i listovi svetijeh knjiga za fišeke upotrebljavali». Posljednje stradanje fonda bilo je za vrijeme Prvog svjetskog rata, po odlasku u izgnanstvo članova vladajuće kuće. Napuštajući Crnu Goru kralj Nikola I je želio da ovaj dragocjeni materijal ponese sa sobom. Međutim, upravo u vrijeme kada su sanduci sa arhivskim materijalom tovareni u čamac na Skadarskom jezeru, neprijateljski avioni počeli su sa bombardovanjem i tako onemogućili pokušaj iznošenja iz zemlje. Nekoliko dana čamac je plutao po jezeru, dok ga neki Albanci nijesu primjetili i sanduke predali vojvodi Božu, guverneru Skadra. Vidjevši što je u sanducima vojvoda Božo ih prebacuje na Kruševac kod knjaza Mirka. Knjaževim odlaskom u Beč, građa je u najvećoj tajnosti zakopana u dvorskom dvorištu na Cetinju, gdje je skoro pet godina bila prepuštena najnepovoljnijim uslovima.  

.

Jedna od srednjevjekovnih povelja

.

Najstariji dokumenti su srednjovjekovne darovne povelje. Sačuvano je 20-tak  povelja iz arhive manastira sv. Nikole na Vranjini – vranjicke povelje, koje pružaju podatke i o manastiru i o srednjovjekovnoj Zeti. U jednoj od tih povelja iz 1296. sačuvan je prvi pomen Crne Gore. Sačuvana je građa epohe vladika iz raznih plemena (1517-1696), prepiska vladika i svjetovnih gospodara četvrte crnogorske dinastije Petrović Njegoš (1696-1918).

Povodom obilježavanja 400-godišnjice štampe “Oktoiha”, prve ćirilične inkunabule kod južnih Slovena, knjaz Nikola je postao počasni član pet evropskih univerziteta: Sorbone, Oksforda, Petrograda, Kazana i Harkova. U biblioteci su izloženi i međudržavni ugovori Crne Gore oko razgraničenja sa Austrijom i Turskom, Konkordat sa Vatikanom (1886), pasoši i zakonski akti – Stega (1796) i  Danilov zakonik (1855).

.

<<< prethodna strana       1/2/3/4        sljedeća strana >>>