|
.

Biljarda,
bivša rezidencija Petra II Petrovića Njegoša, sagrađena
prema planu Jakova Ozereckovskog 1838. godine, predstavlja mjesto gdje
posletilac može na pravi način osjetiti vrijeme, okolnosti i
uslove u kojima je veliki crnogorski svjetovni i duhovni vladar, poeta i
filozof, stvarao svoja najznačajnija djela.
Tokom
čitavog jednog vijeka Crnogorci su ljubomorno čuvali Njegoševu
zaostavštinu, da bi 1951. godine, u obnovljenoj vladičinoj
rezidenciji, otvorili memorijalni muzej.
.
Plan postavke:
1. Oružnica
2. Senatorska dvorana
3. Biblioteka
4. Spavaća soba
5. Sekretareva soba
6. Soba državnosti
7. Njegoševa djela i savremenici
.
Objekat
je nekad imao prizemlje i sprat sa 25 odjeljenja. Sprat su činili :
“Oružnica”, Vladičina spavaća soba, Vladičina radna
soba, soba sa Bilijarom, “Narodna kancelarija”, spavaća soba
Njegoševog sekretara, soba namijenjena senatorima i strancima. U
prizemlju su se nalazile: Vladičina kuhinja, trpezarija sa odžaklijom,
prostorija za poslugu i magacin, trpezarija i “narodna kužina”.
U
našoj naučnoj literaturi, još uvijek nema detaljnog i potpunog
opisa unutrašnjosti Biljarde. Postoje, do duše samo fragmentarno, iz
čega se može naslutiti izgled enterijera. Zidovi su bili ukrašeni
oružjem, kao i portretima značajnih ljudi koje je Njegoš cijenio:
ruskih careva Petra velikog i Nikole I, Napoleona, Fridriha Saksonskog,
Karađorđa i Bajrona.

Petar
II Petrović (portret Johana Besa) i "oružnica"
Bilijar,
po kome rezidencija dobija ime, bio je smješten u glavnoj sobi,
koja će, vremenom, postati mjesto donošenja važnih odluka.
U
Oružnici ili “komornikovoj odaji” pored karakterističnih
primjeraka oružja, topova “krnja” i “zelenka” i portreta Njegoševih
savremenika - Kenja Jankovića koji je osvojio Žabljak i Njegoševog
pratioca, serdara Đuka Sredanovića, izložena je poklon zbirka
oružja povodom otvaranja memorijalnog muzeja u Biljardi i stogodišnjice
od smrti Petra II Petrovića Njegoša (1851 – 1951).

Bilijarska
sala (senatorska dvorana) i Njegoševa biblioteka
Senatorska
dvorana odnosno Bilijarska sala je jedna od najznačajnih
prostorija u rezidenciji.
Tu se
odvijao društveni i državni život slobodnog dijela Crne Gore.
Pored
bilijarskog
stola,
u
vitrini
je izložena
vladičina i
fotelja kupljena u
Veneciji.
Nogari
su joj naknadno prepravljeni i podignuti
za 16 santimetara kako
bi visina stolice odgovarala Njegoševom stasu.
Mjesto
na centralnom zidu zauzima Njegošev
portret u narodnoj nošnji,
rad bečkog
slikara Johana Besa
1847.
godine.
Takođe
su izloženi portreti knjaza
Danila,
Njegoševog nasljednika na crnogorskom prijestolu,
kralja Nikole, velikog vojvode Mirka, zatim
Njegošev
testament, zastave,
jatagani,
puške, ledenice...
Radna
soba sa bibliotekom od hiljadu naslova i danas zadivljuje posjetioce.
Veliki broj knjiga vladika
Petar II je intenzivno koristio na
devet klasičnih
i živih jezika.
Upravo tako široka paleta sadržaja i ličnih interesovanja Njegoša
svrstavaju u red najobrazovanijih ljudi svoga doba.

Njegošev
notes i rukopis Gorskog vijenca
.
Tome
poseban akcenat daju Njegoševa djela - originalni rukopis Gorskog
vijenca i “Noć skuplja vijeka”, jedna od najljepših ljubavnih
pjesama ikada ispjevanih na našim prostorima. Izložen je i prevod
Lamartinove “himne noći”, Njegoševa bilježnica, zlatno pero i
divit. Portret Puškina, Njegoševo naoružanje i lični predmeti,
dopunjavaju ovu istorijsku priču.
U
spavaćoj sobi mogu se vidjeti reprezentativni primjerci zanatskog
oružja, vladičin ornat, stolica za odmaranje, dio
originalnog
namještaja, portret mladog vladike,
rad
slovenačkog
slikara Josipa Tominca (1833 god.).
Posebno
mjesto na bočnom zidu zauzimaju originali Njegoševih vladičanskih
diploma.

Spavaća
soba, jedna od vladičanskih diploma i vladičin portret,
rad Josipa Tominca

sljedeća
strana >>> 1/2
|